Monday, September 26, 2011

mungkin selamat tinggal

assalamualaikum pokcik mokcik adik kakok abe abe...

ambo ado raso tok sedap hati sikit. tok tahu lah, tapi blog ni sedikit sebanyak bui kesan pada kehidupan ambo. bagi hok kenal ambo benar-benar, demo mesti tahu blog lamo ambo. huuii gege blog tu sedunia. tapi disebabkan kegegeran (ado ko perkataan ni) itu jugok, blog itu mati. terpaksa dimatikan la. bendo ni adik kakok, kalu tok gege, tulih la nok tulih ggapo pong, takpo. tapi bilo gege, keno berhati-hati lah.

jadi, loni blog ni pong gege jugok. tidok la ambo hagah. banyok lagi blog lain hok "happening". tapi blog ni, mungkin buat oghe tok puah hati. mano ttahu, oghe hok perjuangkan bahasa baku, raso blog ambo mengajar bendo tok molek. ambo takut keno samae weh. dulu bilo amo start blogging bahaso kelate, tok rama tahu. tapi bilo ppakat tahu blako, banyok cerito timbul.

"sape YH?"
"apa dia tulis?"
"apa maksud semua tu?"
"boleh ke dia tulis tu? legal ke?"

mesti demo herae, bakpo buleh jjadi saloh pulok? sebenarnyo ambo pong pelik bakpo buleh saloh. satu jawapan ambo buleh bui, sebabnyo, blog ni ramai oghe baco. bilo ramai oghe baco, wojib ado hok tok puah hati. contoh, blog lamo ambo dulu. kalu oghe tok baco sangat, mesti oghe tok suruh tutup deh?

baru-baru ni, ambo terima emel dari pihak google/blogspot sendiri. katanya, satu post ambo, bertarikh sekitar 2009, dipertikai kan kebaikan nya. jadi post tersebut di remove kan. ambo tok ssero hati lasung, wojik eh. tapi ambo jjadi takut. sebabnyo, bilo google sediri hok delete post ambo, napok sangat ado oghe "besar" hok baco, follow, dan memerhati tindak tanduk ambo di alam cyber ni.

adik kakok, walapong ambo suko ngarut di blog ambo, anok bini ambo tetap keutamaan ambo. ambo mitok maaf bbanyok, tapi ambo sanggup tutup blog ni, daripada dunio anok bini ambo keno tutup. ambo nok mitok maaf sunggoh-sunggoh semo ayat-ayat ambo hok buat adik kakok teraso. ambo nok mitok maaf jugok kepada oghe hok complain kepada google. ambo tok kenal sapo, tapi ambo tok maroh lasung ko demo. mungkin untuk kebaikan ambo sendiri. kalu demo tok complain, sapo tahu, ambo mungkin keno samae di mahkamah.

jadi, ambo ingat nok berhenti disini dulu sebelum air ata menitis di keyboard ini. ohh! haha, dok eh. terima kasih kepada pembaca sekalian, pokcik mokcik adik kakok abe-abe, demo menceriakan hidup ambo sokmo! harap-harap, ado hok teruskan blogging bahaso kelate. banyok nasihat ambo nok bui kepada blogger bahaso kelate. antaranya, jange pekat sangat la, nati oghe tokse baco sangat. nasihat lain, tokde sangat.

blog ni ambo biar dulu seminggu duo, buleh la demo nok tanyo gapo-gapo dulu. hok buleh jawab, ambo jawab k. tunjuk ajar nok blogging bahaso kelate, insyAllah ambo pass kan..

ambo undur dulu. segala yang baik dari Allah, yang buruk dari ambo. wabillahitaufik walhidayah assalamualaikum warahmatullahi wabarakatuh

Monday, September 12, 2011

mengepek..

Assalamualaikum pokcik mokcik adik kakok abe abe..

Ambo ucap doh ko Selamat Hari Raya? Dok lagi? Sorry gu. Takpo deh, syawal kae 30 hari. Selamat Hari Raya Maaf Zahir Batin. Mitok maaf kalu ambo ado guris hati demo, mitok maaf jugok atas segala supoh seranoh ambo dalae blog ni. Tapi lepah ni ambo tetap menyupoh lagi. Haha.

Nate apo la.

Ambo ado tok puah hati sikit ni adik kakok. Bukae skali duo, tapi banyok kali, ado oghe oyak ko ambo pasal lagu Spongebob Squarepants, versi kelate. Hari tu adik ipar ambo post lirik tu di dinding facebook ambo. Sepupu ambo soghe tu siap print di kertas lagi, bui ko ambo suruh baco. Naka dio kato. Eh, ayoh ambo sendiri tanyo ambo, "tengok doh video di youtube budok-budok kelate dok nyanying lagu spongebob?"

Dalae ketigo-tigo kes, semo tok tahu ambo tulih. Bukae nok nyoho adik kakok, tapiiiiii, bilo lagu tu koho gege, ambo keno la claim slaluh. Takut nyo lepah ni tubik di episod Senario ko, oghe wak modal Maharaja Lawak ko, sene ambo mitok royalti deh? Dok pong samae di mahkamoh sebab kes tiru. Koya dok ambo? Koya dok? Kalu tok koya tidok la ambo jjadi blogger mek wei..

Jadi lepah ni kalu oghe mari oyak ko demo pasal lagu tu, oyak slaluh, blogger hebat oghe kelate bowok keto kkuro, hok tulih lirik tuh. Nok tamboh "hok hensem supo Robert Pattinson" buleh jugok (alang-alang koya).

Baru-baru ni, genaplah 10 tahun tragedi keganasan teroris di US. Genap jugok 6 bulae sejak tsunami/gempa bumi di Jepun. Pasal teroris ambo tokse ulas sangat, maso jjadi tu, ambo form 5. Terus terang ambo ngaku, ambo tok kenal WTC sebelum tu. Kecek pasal gempa bumi pulok, ambo rajeng alami duo kali.

Kali Pertama:
Maso tu di Taiwan, sekitar pertengahan 2005. Ambo duk bbilik hotel, maso tu baru start kijo. Dok tengoh tengok TV tu, tibo-tibo bunying GUNG GUNG GUNG pah bilik ggegar sikit. Lari la kito tubik bilik. Tubik-tubik, mokcik cleaner dok vakum carpet, relaaaaax jah. Ambo kecek bahaso isyarat la ko dio,

"gepo boming mokcik, gepo boming wehh".

Tapi dio senyum jah, balas balik bahaso isyarat, ambo pehe nyo dio kato,

"aloh daghak sangat budok penakut nih, ggepo stakat tu oghe buat ulit tido jah wehh. Gi masuk balik bilik mung nuh, kalu ggepo kuat lagi nati mokcik mari dukung mung turun bbowoh".

Kali Keduo:
Maso tu baru jjadi tragedi tsunami di Acheh. Ambo terbe gi Penang, tido ddenu malae tu. Ambo ingat nyo maso tu ambo nok telelap doh, di bilik hotel tingat 26 atau 27. Tibo-tibo, hanyuuuuuut raso supo dok llaut. Nyung nyung nyung nyung berayun ssero katil ambo. Koho lamo koho kuat. Bukok jah mato, tengok curtain bilik ambo dok jjoget kiri kanan. Aloh hatu doh laaaaahhhh, ambo pikir.

Pah ambo teringat mokcik di Taiwan dulu, baru tepikir gepo boming hok sengoti. Oh mokcik hero where are you, mari dukung ambo turun wehhh. Tapi dio takdok. Dio mesti dok di Taiwan lagi. Ambo pong lari tubik bilik, kelih-kelih tetamu hotel lain pakat lari gi tangga kecemasan blako.

Ikut serta lah ambo, turun ikut tanggo dari tingkat 26. Sapa tingkat 16 ambo ssero, ambo pong mengoh. Jadi ambo bereti semetar, pah bukok pintu dari tangga kecemasan, masuk area bilik tetamu balik. Sunyi. Takdok oghe doh. Pakat lari turun kot. Lift napok tok ggerok jugok, takdok oghe guno kot.

Ambo pong teke butang turun. Try jah. Tibo-tibo, "tinggggg", bunying loceng lift, pintu pong tebuko. Ambo masuk, teke "G", tok sapa seminit kemudian, sapa bbowoh. Selamat alhamdulillah jah!

Gong dok ambo?

Thursday, August 18, 2011

blog ayoh ambo

Bukae ambo jah hok blogging dalae keluarga ambo. Ni blog ayoh ambo. Lamo doh dio tulih isi kandungan blog ni, tapi baru post jah blako. Kalu demo malas bbaco bahaso England pong, gambar-gambar dio tetap menarik. Ado satu gambar tu (satu gambar jah), aloh laaaaaa, hensem sungguh mamat ni. Mmmh mmmhh!

Demo teko la hok mano k?

Perkenalkan, my father..

Sila komen blog beliau!


Thursday, August 11, 2011

kopi panas

Assalamualaikum pokcik mokcik adik kakok abe-abe..

Ambo baru kelik dari Auckland, New Zealand (NZ). Aloh laaaa makroh habiiih la poso ambo denu. NZ ni, adik kakok, nok oyak bui, jauh sangat-sangat ke timur. Demo tahu deh, kalu di Sabah, pukol 6.30 bbuko poso doh. Kalu di NZ? Haaaa, denu gak, pukul 1.30 tengahari bbuko doh. Tapi 1.30 tu waktu KL, waktu sano 5.30. Bezo 4 jam.

Gak butir mato ambo ni tido ikut waktu KL. Jetlag oghe kato. Jadi tido punyo tido, pukol 3.30 pete baru nok baaanguuuunnn. Tunggu 2 jam, matohari pon tuuuruuunnnn. Duo hari dok lagu tu. Makruh habih poso..

Hari tu ambo bbuko poso nga milo ais. Kecek pasal milo ais, teringat milo panas. Kecek pasal milo panas, teringat kopi panas. Kecek pasal kopi panas, teringat alkisah kebengongan ambo maso mudo-mudo dulu. Loni pong mudo lagi tapi 6 tahun lepas, lagi mudo dari lloni.

Ambo dulu lepas grad training bowok kapaterbe kipas, start la training bowok kapalterbe jet pulok. Ado skali tu, ambo ditugaskan untuk bowok balik satu pesawat ni dari KK balik KL. Tapi dari KL, gi ko KK jadi passenger jah. Suko lah hati ni, tengok-tengok di tiket, compani bagi seat first class.

Tu kali pertamo ambo duduk first class seumur hidup. Budok umor 19 tahun dok first class, excited lah. Setengoh jam terbe, stewardess pong mari tanyo ambo nok minum air ggapo.

"Errr. Ntah. Kopi O' je lah"
"Panas?"
"A'ah".

3 minit, kopi O' panas pong dihidangkan atas piring. Ambo pong minum. Adusss, panas weh kopi nih. So ambo pong buat la supo semo budok kecik buat bilo air dalae cawae panas telajok. Tahu dok ambo buat guano? Mesti la tuang kopi ke atas piring kan? Jange dok nnipu mesti demo rajeng kecik-kecik dulu buat lagu tu. Dan ambo start hirup kopi panas dari piring..

'sshhruuuppppp shhruuupppp shhruuuppppp'.

Bulat mato-mato oghe sekeliling ambo la weh! Gilo apo budok ni minum air lagu ni nih? Mat salleh jeling sapa juling mato mato. Stewardess lambat sikit napok ambo minum lagu tu. Tapi bilo dio perase ambo hirup di piring, cepat-cepat dio mari ko ambo.

"eh you, kat sini tak boleh minum camtu", tajae molek mato hitae dio kelih ko ambo.
"oh, ye ke. alamak, sorry ye".

Maso tu baru ambo sedar oghe pakat kelih ko ambo. Laa, bakpo pulok. Saloh ggapo hirup air panas dari piring nyo. Mat saleh tok rajeng buat ko lagu tu? Ooo. Hmm. Sorry lah. Tapi takdok oghe ajar pong ambo tokleh hirup ggitu maso training pong.

Friday, July 29, 2011

hidup ko dok?

Assalamualaikum pokcik mokcik adik kakok abe abe...

Alhamdulillah. Lego sengoti. Anok ambo baru tubek hospital kemarin. Teruk nyo mutoh hari tu. Lemoh bena, hilae dekat 3kg berat dio. Tapi alhamdulillah semo doh. Tok tahu la dio makae ggapo. Doktor kato mungkin dio kutip makae hok celoh-celoh sofa, dok pong bowoh mejo.

Lepah tubek hospital tu, baru teringat semula episod berlaku sepanjang anok ambo sakit. Ado satu episod tu, maso tu tok la naka, tapi pikir balik loni, nok ssuko jugok. Maso jjadi tu pukul 3 pagi kot. Lewat benar doh la sapa dekat subuh pulok, anok ambo tok tido lagi. Bowok gi hospital, emergency. 5 minit jah tunggu, doktor pong check anok ambo.

Macae-macae lah soalae doktor, start sakit bilo, deme panas ko, mutoh tubek ggapo, saloh makae gapo. Ambo try jawab sebaik mungkin blako lah. Tapi, adik kakok, ambo pelik satu bendo jah. Semo jawapan ambo, doktor tu berinteraksi nga bini ambo. Ambo hok jawab, tapi doktor tengok ko bini ambo, dan menanyakan soalan berikut ko bini ambo.

"Helloooooo. Can you see me? I'm here... doc?".

Takdok la sapa ambo oyak lagu tu. Tapi dalae hati ambo, kato lagu tu la. Serupo ambo tok wujud. Eh eh eh, doktor niiiii. Mulo-mulo dio tanyo duo soalae, ambo jawab tapi dio buat supo bini ambo hok jawab. Pah soalae ke-4 supo jugok. Ke-5, masih supo ambo takdok ttepi. Kali ke-7, otok ambo start pikir pelik-pelik..

"aiiiii, aku ni mati doh ko tok tahu, eh? Ko hok belaku tadi tu bini ambo buat soghe semo, aku jah hok perasae ado ttepi dio. Banyok jah movie Hollywood lagu ni..."

Ah sudoh. Ado jugok nok ssuko. Tapi jauh di sudut hati, ado sedikit kalut, kalu lah benar-benar supo ambo pikir. Tapi, tokleh la nok gi cuit bini ambo maso tu. Kae hidup lagi, malu buat kijo pelik depe doktor. Sabar wokyoh, sabar. Habih doktor tanyo-tanyo, dio pong tubek.

"Sayang, awok napo sayo dok?", terus ambo shoot soalan cepu mas ko bini ambo.

"Ape bende awak merepek ni?", dio jawab, muko supo husband dio ni one big failure. Huiiiiiiii lego nyo ambo maso tuuuuuuu adik kakok!! Syukur alhamdulillah! Hidup lagi aku ni. Bengong sungguh pikir sakni. Tapi gak, doktor nyo satu, lain kali gak tengok la butir mato ambo nii...

Ni la. Banyok sangat tengok cerito Hollywood. Renung-renung kan, dan, Selamat Berpuasa!

Sunday, July 17, 2011

conversation

Assalamualaikum pokcik mokcik adik kakok abe-abe...

Maso ambo mulo-mulo nnikoh dulu sokmo nok try ajar bini ambo kecek kelate. Tapi kelate ni tokleh nok ajar sangat, keno praktis. Mano-mano bahaso pong lagu tu. Loni ambo pong biso kecek srawok jugok doh. Anyway, ambo ingat lagi satu cubaan ambo nok ajar bini ambo caro nok guno sabdu dalae bahaso kelate...

Ambo : Ikae makae kkucing tu maksudnya ikan dimakan kucing.
Wifey : Ha? Ikae makae kucing?
Ambo : Ikae makae kkucing la. Kucing tu ado sabdu dkat huruf K, tekan skit.
Wifey : Ikae makae kkkkkucing?
Ambo : Kuat sangat awak tekan tu. Natural je. Ikae makae kkucing.
Wifey : Ooo. Ikae makae kucching?
Ambo : Yang awak gi sabdu kat C tu bakpo pulok.
Wifey : Silap silap. Ikae makae kkucinggggg?
Ambo : Bebelit lidah sapa tokse stop eh?
Wifey : Pulak. Ikae makkae kkucing.
Ambo : Sabdu dkat kucing tu betul tapi awak tersabdu dkat makae jugak.
Wifey : Kita sambung kelate 101 esok je k?

Friday, July 8, 2011

Adik

HRH baco YH tulih bawwoh ni teringat cerito adik HRH atau lebih dikenali dengan nama Boboy. Boboy ni mudo lagi, 11 taun bezzo umor. Lonni dio baru Form 4. Maso dio kecik2 dulu, rama2 so family mari KL. Pah singgoh la beli kerepok lekor tepi jaley. HRH tok turun, suh dio turun sediri. Bekali dio darjah 4 ko gitu la maso tu. Tok ingat.

Mokcik : Nok berapo riya? (mokcik ni memey ore kelate)
Boboy : KEROPOK seriyal, PISANG GORENG seriyal.
Mokcik : Oh ore Kelate ko?
Boboy : (malu) EH DOK EH.

Nyo buleh tok ngaku ore kelate pulok budok tuh.

Sekian.