Thursday, December 23, 2010

Katok puru

Assalamualaikum pokcik mokcik adik kakok abe-abe...

Guano demo-demo di Kelate nu? Ambo, mewakili saing-saing di perantauan, kirim salae bbanyok ko negeri tercinta. Sejuk ko loni? Pok sedaro ambo kato loni gak, budok-budok cuti skoloh. Pah pagi-pagi bangun subuh, hujae lebat. Habis solat, tariiiiiiiik kain selimut smula. Pukol 10 bangun balik, hujae lagih. Buat air kopi secawae, bukok tin sekut tawar, dudok depe TV, cicoh sekut nga air kopi. Alohhhhhhhhhhhhhhh! Nikmat sengoti, dek neh?

Bilo tibo Oktober, hujae pon makin banyok. Katok puru pon berpesta. Bukae sajo katok puru, katok mano-mano pong banyok kalu tengkujuh. Katok puru ni, adik kakok, nok oyak bui, suko tempat-tempat panas sikit bilo sejuk sangat. Oghe luar panggil, kodok. In english, toad. Paling ideal, tido dalae kasut.

Pagi-pagi bilo nok gi skoloh, sokmo keno ketuk kasut dulu. Ingat lagi, betapa geli bilo ado katok tubek. Pada suatu hari, ambo bangun pagi nok gi skoloh. Maso tu darjoh 4 bokali. Pagi tu kalut benar, sebab ssedar pukol 7. Mok ambo hok sokmo drive ambo gi skoloh. Mengepek la dio dalae kereto tu.

Maso dalae kereto tu dok ssero doh tok sedap. Tapi sebab mok ambo dok mengepek, ambo senyap jah la. Sapa skoloh, cium mok, lopat tubek kereto. Dalae kelas kaki sero supo gatal. Tapi tidok la gatal sangat sapa keno garu. Cukup dengan menguis kaki di lantai. Waktu rehat? Oh, ambo berhambat berhungga supo skalo. Budok umor 10 tahun, tahu-tahu la.

Pukol 1 kelik drumoh. Dalae kereto tu bau busuk. Mengepek lagi mok ambo. Kato nyo mok ambo, hungga kuat sangat, bau hanyir gih. Skalo tok hanyir lagu ni. Haaaaa, meme la pong. Adik kakok pong mesti buleh agok doh what was happening, right?

Yes adik kakok, saaaaaapa jah rumoh, bilo bukok kasut ambo, penyek haaaaaaabih doh katok dalae kasut ambo! Tali perut dok belit butir mato katok puru. Warno meroh daroh ccapur nga hitae hijau kulit katok nga kuning-kuning hok ambo tok tahu warno bahagian katok dari mano. Bau hanyir sebuoh rumoh. Sebuoh kapung bokali! Stoking ambo jadi supo pelangi doh. Mok ambo kelih jah, lari terus dio, gi mano tok tahu. Ambo sero gi mutoh.

Diri ambo guano? Relax jah. Mujor mok ambo kato jange, sebab ambo nok gi basuh kasut, pah pakai lagi the next day. Budok umor 10 tahun, tahu la deh. Sapa hari ni, bilo ingat balik, ambo ngiling palo. 10 tahun pon, tok kae tok reti! Bodo. Tipah ppalo baru tahu.

Teka teki : Gapo dio, warno hijau, bilo tekan suis, dio jadi warno meroh?
Jawapan : Katok la. Katok dalae blender.

Thursday, December 9, 2010

kaba..

Assalamualaikum pokcik mokcik adik kakok abe-abe...

Ok ado update skit, tapi post ni pendek jah. Baru ni ambo kijo gi australia, so ambik kesempatan jupo sepupu ambo hok blaja nok jadi dokto denu. And ambo dengar cerito hok buat ambo nok suko sapa beguling bating.

Sepupu ambo ni ngaji medic di australia. Jadi maso cuti dio kelik malaysia, kijo di hospital dekat rumoh dio di terengganu. Ado skali tu dio nga doktor senior merawat seorang pesakit tuo. Nok di jadikan cerito, doktor senior tu berasal dari selangor. Tapi sebelom kijo di terengganu dio kijo di spital besar kota bharu, jadi dio pandai sikit-sikit la kecek kelate.

"Pokcik, maso pokcik reboh hari tu, pokcik kaba ko tok kaba?", tanyo doktor kepada pesakit.

Dan jawabnyo pesakit tuo tu "Nok kkabor kok rang guane doh saye tok sedar".

Jadi pengajaran di sini, khasnya kepada orang luar yang nak cakap kelantam, perlu di ingatkan bahawa bahaso kelate nga terengganu adalah tidok samo. Ok, tu jah nok oyak. Oh, sory kalu demo raso cerito ni tok lawok, dan merugikan maso demo. Bokali ambo hok tok pandai bercerita. Tapi bilo ambo dengar cerito ni ambo suko ko-o.

Nota:
"Kaba" bagi oghe kelate maksudnyo "sedar". Tapi "kabor" bagi oghang teganu maksudnya "beritahu"

Friday, December 3, 2010

Mimpi.....dan garpu

Assalamualaikum pokcik mokcik adik kakok abe abe....

Aloh adik kakok weh, ambo ni bukae professional blogger. Mitok maaf bbanyok laaa ambo tidok rajeng sangat update blog ambo. Ambo loni update bilo ambo ssero nok update. Lagi malas dari blogger lain hok amatur supo ambo. Blogger umor tujuh tahun pon rajeng bergosip dari ambo.

Anyway anyhow anywhwere, here we are now, about to embark on yet another silly adventure. Kito start nga mimpi ambo hok sokmo tidok betul steseng. Post ambo hok last pong pasal mimpi ambo jugok. Takpo, kali ni ambo oyak pasal mimpi ambo, pah continue nga kisah sebenar. Ni nok tanyo adik kakok nih.....demo rajeng kelih movie, cerito tu best gilo, sapa maso nok tido tu, demo dok kkoya jadi watak dalae cerito tuh?

Pada suatu hari, ambo kelih movie Hollywood di Astro, berlatar blakang kan wild west. Cowboy, red indians, padang pasir..... pehe-pehe lah. Apobilo nok tido malae tu, ambo masih lagi dok kkoya naik kudo, pege pistol, bedil oghe jahat. Gak ambo nyo jenis koya kuat. Malae tu ambo bermimpi. Jadi hero, jadi cowboy? Oh tidak. Itu stereo type sangat.

Ambo mimpi bangun pagi, pakai uniform nok gi kijo, pah naik kudo warno putih, gi airport!

Aloh tolo laaaaa mimpi tuhhh! Hok pelik nyo, latar blakang bukae la wild west. Highway ado, kereto ado, tapi ambo soghe jah naik kudo. Nok gi mano? Nok gi airport nok bowok kapal terbe. Tidok ko bengong oghe kato. Bengong tidok bengong, tapi sbenarnyo ambo nok jugok merasa naik kudo gi tempat kkijo. Toksoh dok tipu ambo tahu ado jugok adik kakok hok nok...

Ok sambung kisah benar. Hari tu ambo terbe gi Germany. Tubek jalae-jalae nga saing ambo. Ambo soghe muslim, tigo lagi non-muslim. Jadi ketiga-tiga saing ambo nok makae di Chinese Restaurant. Ambo kato, gi lah dulu, saya nak tapau kebab, pastu i join you all kat restaurant tu. So lepas ambo tapau kebab, ambo masuk Chinese Restaurant tu. And ambo mitok garpu...

Ambo : You have fork? Can I have fork?
Waiter: Ok Ok sir. Errrr, how you want it?

Pelik soalae dio nih. Oghe mitok fork dio tanyo nok fork lagu mano.

Ambo: Huh? What choice do I have?
Waiter: You want your pork with noodle, or pork steak, or pork stew, or....
Ambo: I said FORK!!!!!!!

Parok sengoti. Kalu bukae telingo dio tuli, lidoh ambo hok telo.

Monday, November 1, 2010

viva kelate

Assalamualaikum pokcik mokcik adik kakok abe abe...

We are the champions!!!! Campeones! Campeones! Campeones!

Lamo ambo tok nnulih sini. Sebab? Ambo masuk jel? Haha. Dok la, tapi dekat-dekat jugok la. Ado la oghe tu masuk jel. Nati ambo cerito. Ni nok ucap tahniah ko diri ambo sendiri dulu. Mugo ambo oghe kelate, pah smale kelate mene bola. Aloh la, malae kemarin kito keno kkijo, tokleh gi stadium la. Tengok TV pong tokleh. Mujor maso dok airport tu saing ambo update gol-gol perlawanan. Mokaseh samad!

Tahniah skali lagi kepada kito ssemo. Kemah sek kito kemahhhhhhhhhhh!!!!

Ambo ya lamo benar senyap ttipah ni, mugo tokde tange nok nnulih la. Sedih cerito ambo hari tu. Masuk jel ni bukae main-main. Trauma adik kakok wehh. Ambo nyo hari tu, terbe gi New Zealand. Kijo ddenu, dok 3 hari. Gak ambo pong bowok la bini ambo gi skali. Anok ambo tinggal nga nenek dio.

Konon honeymoon la. Sapa-sapa di airport Auckland tu adik-kakok, polis-polis mari kepung ambo nga bini ambo. Aloh bedebar duk dak duk dak gih bilo polis tu kato ambo nga bini ambo keno gi balai polis. Beg bini ambo dio rampas. Mato ambo sero basoh-basoh, tekok ssero pedih supo keno cucuk.

Sapa di balai, polis siasat, soal ambo nga bini. 2 jam jugok, pah dio kato ambo buleh gi hotel. Tapi bini ambo tokleh, keno dok bbalai. Nok siasat beg lagih!! Jjerit tu gak bini ambo. Ado lawyer mari kato nok tulong ambo nga bini ambo. Tapi dio mitok maaf banyok, dio kato bini ambo tokleh kelik malaysia. Paling lamo mungkin 2-3 bule, tunggu kes selesai di mahkamah. Bilo ambo tanyo kalu bersalah, lamo mano hukuman, jawab lawyer tu,

5-6 tahun.

Huiiiiiiiiiii sapo tok jjerit laaaa pokcik mokcik adik kakok abe-abe. Bini ambo meraung doh. Doh la tokleh kelik. Anok? Mok mano tok rindu kalu tokleh jupo anok soghe hok umor 1 tahun. Pokcik mokcik adik kakok, biaso ambo slalu buat lawok di blog ni. Ni sedih sunggoh niiiiii. Ambo tokleh sekat air mato doh. Jantan tidok jantan, air mato ambo mengalir.

Kkejut ka ambo. Sedar-sedar atah katil, dalae selimut. Anok ambo dok sedak tidur lagi, dok gguling antara ambo nga bini ambo. Ambo pong pege tange bini ambo kemah-kemah, sapa dio tersedar. Ambo tenung mato dio lamo-lamo, berkali-kali ambo kato i love u lah, lego gilo-gilo lah, syukurrrrrr sangat-sangat sakni tu mimpi jah. Dari A sapa Z ambo cerito ko bini ambo.

Wifey : Hish, mengarut la mimpi tu. Tu la tido kaki tak basuh.
Ambo : U just dont know the magnitude of what i'm going through! 7 skala richter ni!
Wifey : Dah lah. Pukul 3 baru ni. Tomorrow kite citer lagi k.

Eeeeee, dio tok tahu ko dio tu skiiiiit lagi nok keno jel 6 tahun. Buleh dio tidok raso lego lasung. Sometimes ambo meme tok pehe kaum Hawa ni. Hmmmmm, biar lah. Tido lah. Ambo pong tutup mato balik. Baruuuuu jah nok jenero, ambo ssedar balik. Terus ambo gerok balik bini ambo.

Wifey : Haaaaa. Ape lagiiiii?
Ambo : Dalam beg awok tu...... dadoh ko?
Wifey : Eeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeee!!!!

Hehe...

Viva Kelate!

Friday, September 10, 2010

Takbir Raya

Assalamualaikum pokcik mokcik adik kakok abe-abe...

Selamat Hari Raya Maaf Zahir dan Batin dari ambo, bini ambo, dan anok ambo kepada semua readers setia...

Ambo tokse panje sangat pagi-pagi rayo ni. Smeta lagi pong nok gi smaye Jumaat doh. Tapi nok oyak skit jah ni, pasal ambo rayo kkapung maso kecik-kecik mulo. Kecik takdok la kecik mano pong, ado la dalae form 3 ko form 2 gitu la. Pagi rayo ambo gi masjid, takut benar dok saf depan sekali.

Bakpo?

Sebab takut oghe pass microphone suruh takbir. Lebih-lebih lagi takut keno part solo, "Lailahailallahuwahdah....." haa ambo tok hafal hok tu.

Selamat Hari Raya!

Thursday, August 26, 2010

Hatu lagi

Assalamualaikum pokcik mokcik adik kakok abe abe...

Ha, ni ambo ado cerito hatu lagih. Takpo ni bulae Ramadhan, syaitan nga iblis keno ikat blako, jadi cerito hatu pon tok takut la. Yo ko? Pahtuh, kalu masuk hutae, mulut buleh celupar la? Jange deh. Syaitan dan makhluk halus ni berbeza. Makhluk halus tok keno ikat bulae poso ni.

Ok ok, bui tazkiroh pulok doh. Sakni kato nok cerito hatu. Cerito hatu kali ni, adik kakok, tidok la pelik sangat. Mungkin ramai la antara demo, hok rajeng dengar cerito ni pong. Jadi jange ssaloh ko ambo kalu demo dengar doh cerito ni puluh juto kali. Mugo ambo baru dengar tu gak, ambo pong nok cerito la.

Dulu wife ambo blaja di UIA Gombak. Situ kae dekat nga hutae-hutae (hehe, pembaco blog hok blaja UIA jange maroh deh, bulae poso kae ni). Jadi banyok la cerito "menarik". Bagus jugok, lepas dengar cerito menarik gini, buleh la budok UIA study sapa subuh, tok payoh kopi pong takpo, meme tidok ngatuk mato. Ok ok, bbobe lagi ambo ni, cerito tu tok start-start lagi. Jadi begini....

Satu malae tu, ado student ni (perempuan), gi study di bilik prep. Maso tu dekat rayo cino, jadi ramai la student balik kampung. Sunyi jugok la bilik prep tu. Tapi dio kuatkan semangat jugok, dio nok perabih assignment. Masuk la dio dalae bilik prep tu. Bilik tu tidok la luas sangat, ado la buleh muat 30 students. Size standard bilik kuliah gitu.

Malae tu, dio jah student hok study di bilik tu. Sunyi. Tapi lego hati dio, tidok sapa pong 5 minit, ado soghe lagi student masuk bilik tu. Siapa? Saing baik dio. Molek benar lah. Puah-puah study, buleh bual-bual jugok deh? Fine. 60 minit masa berlalu. Otok pong tepu.

"Apsal ko tak balik kampung?"

"Aku nak saving skit"

"Ooo. Ko dah siap assignment yang Encik Zul bagi tu?"

"Dah"

"Oooo. So ko tengah buat assignment apa pulak tu?"

"Tengah kemas note je"

Belebokkkkkkkkkkkkkk, kotak pensil dio tibo-tibo jatuh dari mejo. Rancak berbual, kotak pensil di hujung mejo pon tok perasae nok jatuh. Biasa lah, ralit sangat. Dio pong tunduk nok ambik kotak pensil dio hok jatuh bertaburan. Maso dio tunduk di bowoh mejo tu, kelih kelih, saing dio hok depae mejo dio tu, eeeeeeeeeeeeee....takdok kakiiiii adik kakok weiiiiiiiiiiii!!!!

Dio pong baco macae-macae, ngucap banyok-banyok, istighfar banyok-banyok. Slow-slow, dengan terketar-ketar, dio bagun balik, mengadap sekali lagi saing dio. Saing dio tidok la bertukar menjadi hantu yang berwajah hodoh dengan gigi menyeringai dan berdarah. Tapi saing dio normal jah. Apa lagi, dio pong start la kemas kertas nga buku-buku dio, nok blah cepat-cepat la. Masih lagi saing dio tetap menulis nota.

Dio pong tubik bilik tu cepat-cepat. Dio takut reboh beleping sebab ketakutan telajok. Baik dio cabut, sebelom saing dio yang tidak berkaki itu menukar fikiran untuk merubah rupa. Dan, sebaik sahajo dio melangkah keluar dari bilik itu, dia dengar saing dio berkata,

"Apsal, dah tahu ker?"

Saturday, August 14, 2010

Terawih

Demo rajeng dok maso terawih....

Baruuuuu jah imam abih al fatihah, baco sedap-sedap, demo khusyuk, ramai-ramai makmun "Aaaaaamiiiiiin"....

Imam pong baco surah berikut....Demo khusyuk ikut bacaan dio...

Tibo-tibo...

Pokcik sebeloh demo "uuuuurrrrrppppp" sedawo, tubek habih bau nasik goreng lauk ayae meroh sambal petai hok bbuko poso. Gas air 100 plus pong demo buleh cam di hujung bauan sedawo dio. Habih sedawo, siap hembus supo hembusan nafas terakhir lagih. Panje molek...

Mmmmm. Mokasih pokcik.